Skriveni troškovi jeftinog sajta za male firme

TL;DR Jeftin sajt može firmu koštati više nego dobar, kroz izgubljene upite, slab SEO, pravne propuste, spore izmjene i ponovnu izradu. Niska cijena ima smisla samo kad mali obim posla odgovara onome što sajt treba da uradi.

Nedavno sam radio na jeftinom WordPress sajtu jednog medijskog portala. Facebook im je bio jedan od glavnih kanala do čitalaca, ali kad bi podijelili članak, objava se pojavljivala bez naslovne slike. Klijent je sa tim problemom živio mjesecima i sve to vrijeme jurio programera koji je napravio sajt.

Programer nije razumio kako SEO radi ispod haube. Umjesto da pogleda metapodatke, izbjegavao je klijenta jer nije znao šta je problem.

Kad sam pregledao sajt, našao sam Rank Math i Yoast SEO kako rade istovremeno. Oba dodatka su ubacivala Open Graph tagove u zaglavlje stranice, a ti tagovi su se sudarali, pa Facebook nije mogao pouzdano da nađe pravu naslovnu sliku.

Kad radim sa WordPressom, obično koristim Rank Math, pa sam izbacio Yoast SEO. Popravka je bila trenutna. Naslovne slike su se ponovo pojavile čim bi neko podijelio članak na Facebooku.

Za portal ovo nije bio kozmetički problem. Facebook je bio mjesto gdje veliki dio njihove publike otkriva nove članke. Mjeseci pokvarenih prikaza su ih vjerovatno koštali pažnje, prikaza i čitalaca. Niža početna cijena je na kraju donijela više posla, izgubljeno vrijeme i račun još jednog programera.

Niska cijena nije nužno loša. Zavisi šta želite da sajt postigne. Ako želite da rastete online, treba vam neko sa pravim iskustvom. Kupci vašu firmu procjenjuju preko sajta i svega ostalog što vide o vama na internetu. Sajt nije sporedna stvar.

Šta jeftin sajt čini skupim?

Jeftin sajt postaje skup kad početna cijena pokriva samo to da nešto bude online. Ne pokriva razumijevanje vašeg posla, testiranje onoga što kupac radi na sajtu, provjeru SEO-a ni održavanje poslije objave.

Sama niska cijena nije problem. Problem je koliko posla ta cijena realno može da pokrije.

Ko pravi sajt za 300 KM i dalje mora da zaradi na tom poslu. Ne može da provede tri mjeseca na dizajnu, testiranju, doradi i održavanju. Najčešće uzme gotov šablon, završi sajt za dan i pređe na sljedeći projekat.

To znači da ne kupujete sajt od 300 KM. Kupujete jedan dan programerskog rada. Sve što programer tog dana ne primijeti, kasnije postaje vaš problem.

WordPress sajt koji sam spomenuo je dobar primjer. Problem nije bio WordPress. Niko nije provjerio šta dva SEO dodatka ubacuju u zaglavlje stranice. Sajt je izgledao gotov, a jedna od najvažnijih funkcija za objavljivanje mjesecima nije radila.

Slične stvari viđam i kad pregledam druge jeftine sajtove. Važni linkovi ponekad vode na stranicu greške 404, a vlasnik pojma nema. Par običnih 404 grešaka ne obara pozicije cijelog sajta, ali važna stranica koja vraća 404 ne može da se pojavi na Googleu, a kupci do nje ne mogu da dođu. Google preporučuje da provjerite 404 greške na stranicama koje su vam zaista važne.

Brzina je još jedan skriveni trošak. Sajt na screenshotu može izgledati sasvim pristojno, a na pravom telefonu se sporo učitava. Core Web Vitals ostaju u crvenom, a posjetilac izgubi strpljenje prije nego što glavni sadržaj ili formular za kontakt postanu upotrebljivi.

Google koristi Core Web Vitals u svojim sistemima za rangiranje, iako dobri rezultati ne zamjenjuju dobar sadržaj. Poslovni problem je jednostavniji od toga. Posjetilac koji ode jer je sajt spor ne može da vas kontaktira, zatraži ponudu ni bilo šta kupi.

Prava cijena jeftinog sajta je početni račun, plus vrijeme koje potrošite jureći podršku, izgubljene prilike, račun drugog programera za popravku i ponekad cijela nova izrada. Taj zbir je važniji od broja na prvoj ponudi.

Sajt postoji da bi ispunio poslovni cilj, a ne samo da lijepo izgleda. Vrijednost mu se mjeri time da li ga kupci nađu, da li mogu da ga koriste i da li urade ono što vašoj firmi treba.

Šta obično fali u niskoj cijeni sajta?

Niska cijena sajta često izostavi posao koji vlasnik ne vidi na screenshotu. Početna stranica postoji i boje izgledaju kako treba, ali to ne znači da sajt ima sve što mu treba da bi radio kako treba.

Vlasnici često misle da cijena uključuje podešavanje SEO-a, statistiku posjeta, tekstove, sigurnost, rezervne kopije, poslovni email, formular koji radi, pristupačnost, obuku i pun pristup sajtu. Kad je cijena jako niska, mnogo toga ili nedostaje ili je urađeno onim prvim podrazumijevanim podešavanjem.

Oko podrške postoji još jedan nesporazum. Klijenti ponekad očekuju da će programer poslije jedne uplate održavati sajt zauvijek. To nije realno. Niko ne može da napravi sajt za 300 KM i da narednih nekoliko godina odgovara za izmjene, sigurnost, testiranje i tehničke probleme.

Stalna odgovornost traži stalni dogovor. To je jedna od glavnih razlika kod izrade i održavanja sajta uz mjesečni plan. Mjesečna uplata pokriva rad koji traje, umjesto da svaki budući problem ostane van prvobitnog projekta.

Ono što klijente najčešće iznenadi su pravni dokumenti. Kad pregledam poslovne sajtove, redovno nalazim da nema politike privatnosti ni uslova korišćenja. Sajt preko formulara prikuplja imena, email adrese i druge podatke, a nigdje ne piše šta se sa tim podacima dešava.

Šta tačno morate imati zavisi od toga gdje firma posluje, ko su joj kupci, kojom se djelatnošću bavi i koje podatke sajt prikuplja. U Bosni i Hercegovini od oktobra 2025. vrijedi novi Zakon o zaštiti ličnih podataka, usklađen sa evropskim GDPR-om, a u Srbiji Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, čiju primjenu prati Poverenik za zaštitu podataka o ličnosti. Ako prodajete kupcima u EU, za vas vrijedi i sam GDPR.

Stranica sa uslovima korišćenja nije zakonska obaveza za svaki obični poslovni sajt, ali i dalje može da uredi važna pravila oko kupovine, otkazivanja, dozvoljenog korišćenja, autorskih prava i odgovornosti. Prepisivanje pravnog teksta sa tuđeg sajta nije zamjena za provjeru onoga što baš vašoj firmi treba.

Ni jednostavan sajt ne treba da preskoči pravnu provjeru. Rezultat može biti politika privatnosti, uslovi korišćenja, podešavanje kolačića ili neko drugo obavještenje, zavisno od posla. Bitno je da neko provjeri, a ne da se pretpostavi da je sajt premali za pravne obaveze.

Tako jeftin sajt postane nepotpun, a da ne izgleda nepotpun. Posao koji fali postane vidljiv tek kad firmi zatreba podrška, kad stigne pravna žalba, kad se izgube podaci, kad se otkrije da statistika nikad nije ni postavljena ili da formular za kontakt niko nikad nije testirao.

Kako vas jeftin sajt košta upita?

Jeftin sajt može izgubiti upit prije nego što firma uopšte sazna da je ta osoba postojala. Posjetilac ode jer je sajt spor, jer firma djeluje neozbiljno ili zato što ne uspije da završi kontakt.

Mnogi jeftini sajtovi koje pregledam su spori. Potencijalni kupac već poredi nekoliko firmi i neće strpljivo čekati da se svaki sajt učita. Ako je jedan sajt spor, a sajt konkurencije radi odmah, obično pobijedi onaj brži.

Isti problem se pojavljuje na telefonu. Sajt može izgledati savršeno na programerovom računaru, a na telefonu važni dijelovi nestanu. Viđao sam mobilne verzije koje sakriju dugme za poziv ili posjetioca uopšte ne vode ka pozivu, rezervaciji ili slanju upita. Sajt je tehnički online, ali glavna stvar koju firma od njega treba nedostaje baš ljudima koji bi je najviše koristili.

Kupci kvalitet onoga što vide na internetu prenose i na samu firmu. Ako firma prodaje vrhunsku uslugu, a ima loše slike, generične fotografije sa interneta ili napola popunjen Google profil, kupac može pomisliti da će i usluga dobiti istu pažnju.

On ne zna da je firma možda odlična uživo. Vidi samo ono što je na internetu. Druga firma sa ozbiljnijim sajtom i boljim slikama djeluje sigurnije, pa kupac zove nju.

Istu odluku donosim i ja kao kupac. U mojoj blizini postoji auto salon sa servisom, ali do njih se teško dolazi. Proces usporavaju time što traže podatke poput broja šasije, iako to za prvo pitanje uopšte nije potrebno. Izgubim strpljenje i odem u privatni servis.

Usluga je možda dobra, ali put do nje je težak, pa je teže postati njihov kupac. Sajt pravi isti problem kad sakrije broj telefona, kad stranica za kontakt ne radi, kad upiti sa formulara idu na pogrešan mail ili kad traži previše podataka prije nego što vam neko uopšte može pisati.

Dok sam slao mailove firmama, pokvarene stranice za kontakt sam nalazio češće nego što sam očekivao. To je jedan od najozbiljnijih kvarova na sajtu, jer zainteresovan kupac možda baš u tom trenutku pokušava da dođe do firme. Ako stranica ne radi, većina ljudi to neće prijaviti. Vratiće se na Google i otvoriti sljedeći rezultat.

Kanal komunikacije može problem učiniti još težim za otkriti. Kod nekih podešavanja mailovi sa sajta i upozorenja idu agenciji, a ne direktno vlasniku. Viđao sam znakove da je agencija moje upozorenje dobila prije vlasnika firme, ali ne mogu da dokažem šta se dešavalo u tim inboxima. O tome sam pisao u tekstu kako problemi na sajtu ostaju skriveni od vlasnika.

Vlasnik firme uvijek treba da vidi upite sa formulara, javne email adrese i druge kanale preko kojih stižu kupci. Agencija može da pomogne u vođenju, ali ne smije biti jedina koja zna da li poruke uopšte stižu.

Novac ušteđen na jeftinom sajtu treba uporediti sa vrijednošću kupaca koje sajt može da izgubi. Za mnoge uslužne firme jedan propušten klijent vrijedi više od cijele razlike između jeftinog sajta i sajta urađenog kako treba.

Kako jeftin sajt šteti SEO-u i vidljivosti?

Jeftin sajt može da šteti vidljivosti jer niko u tom poslu ne preuzme odgovornost da sajt bude pronađen. Sajt postoji, ali postojati i biti vidljiv na Googleu nisu ista stvar.

Mnogi vlasnici ne znaju šta je SEO. To je razumljivo, jer su upravo zato i angažovali programera. Veći problem je što neki programeri o SEO-u sa klijentom nikad i ne pričaju, ili zato što nije bio u cijeni ili zato što ga ni sami ne razumiju.

To sam vidio dok sam istraživao lokalne firme. Jedan od najboljih stomatologa u mom gradu nije se pojavljivao na sasvim očiglednoj lokalnoj pretrazi, a njegov konkurent jeste. Znao sam da prvi radi odlično jer sam mu i sam pacijent, ali neko ko ga prvi put traži na Googleu može da procjenjuje samo one koji se pojave.

Tako odlična firma gubi kupce, a da toga nije ni svjesna. Ako sajt nije moguće pronaći, kupac nikad ni ne dođe do toga da uporedi same usluge.

Instaliranje Rank Matha ili Yoast SEO-a ovo ne rješava. Vlasnici, pa i neki programeri, gledaju na SEO dodatak kao da sajtu daje supermoći. Dodatak pomaže oko metapodataka, mape sajta i drugih tehničkih stvari, ali ne može da odluči šta kupci traže niti da napravi cijelu strategiju pretrage.

Google opisuje SEO kao pomoć pretraživačima da razumiju vaš sadržaj i pomoć korisnicima da odluče da li da posjete sajt. Za to treba više od jednog dodatka. Neko i dalje mora da istraži šta potencijalni kupci traže, napravi prave stranice za usluge, napiše korisne naslove i tekstove, poveže srodne stranice i provjeri da li ih Google može pronaći i indeksirati.

SEO nije ni optimizacija jedne ključne riječi poslije koje je sajt gotov. Firma se mijenja. Uvodi nove usluge, odgovara na nova pitanja kupaca, otvara nove lokacije i skuplja nove dokaze. Sajt mora da prati te promjene ako želite da i dalje dovodi ljude.

To ne znači da treba svaki dan objavljivati slabe tekstove ili mijenjati datume da stare stranice izgledaju svježe. Google jasno kaže da gomilanje sadržaja samo da bi sajt djelovao svježe ne pomaže. Njegove smjernice preporučuju koristan sadržaj napravljen za ljude, sa stvarnim iskustvom i informacijama koje čitaocu nešto znače.

Sajt po fiksnoj cijeni može da krene sa dobrim tehničkim SEO-om i dobro isplaniranim stranicama. Ograničenje je u tome što fiksni projekat ima kraj. Dalje istraživanje, objavljivanje, mjerenje i dorada traže novi dogovor poslije objave.

Tu se uklapa izrada sajta uz mjesečno održavanje. Sajt se ne tretira kao gotov fajl koji niko više ne dira. Rad na sadržaju i SEO-u može ostati dio saradnje, pa sajt raste zajedno sa firmom i vremenom postaje sve vidljiviji.

Lijep sajt koji niko ne može da nađe ne može da ispuni svoj poslovni cilj. Dizajn je važan kad kupac već stigne. SEO odlučuje da li će mnogi od tih kupaca sajt uopšte pronaći.

Zašto održavanje i izmjene postanu skriveni trošak?

Održavanje postane skriveni trošak kad početna cijena pokriva objavu sajta, ali ne i to da je programer dostupan poslije. Firma tu razliku otkrije tek kad nešto treba promijeniti ili kad se nešto pokvari.

Koliko sam ja vidio, mnogi vlasnici se iznerviraju i odustanu. Prestanu da traže pomoć od programera i ostave sajt godinama bez ijedne izmjene. Usluge zastare, tekstovi se nikad ne poprave, a poznati problemi ostanu neriješeni jer vlasnik više ne očekuje da će ih iko riješiti.

Drugi vlasnici na kraju plate bolju agenciju sa jasnijim cijenama i potpunijom uslugom. Ne plaćaju samo novi sajt. Plaćaju i oporavak od ograničenog posla i podrške koje nije bilo kod prvog izvođača.

Izmjene sadržaja su trošak koji vlasnici najviše potcijene. Firma mijenja usluge, cijene, tim, proizvode, slike i ponude, ali se sajt ne mijenja sam. Svaka izmjena traži nečije vrijeme.

Projekat po fiksnoj cijeni može uključiti određeni period za ispravke, ali ne može uključiti neograničen rad na sadržaju zauvijek. Nove stranice i dorade moraju biti dio stalnog dogovora ili se plaćaju posebno. Klijent to treba da zna prije potpisivanja, a ne poslije prvog zahtjeva.

Veći skriveni trošak je kašnjenje u samom poslu. Ako stranica za kontakt ne radi, a vlasnik nekoliko mjeseci čeka da je programer popravi, kupci za to vrijeme ne mogu da dođu do firme. Račun za popravku može biti sitan u poređenju sa vrijednošću kupaca izgubljenih dok se čekalo.

Ponekad od vlasnika traže i da plati popravku sajta koji je trebalo da radi kad je predat. Nove funkcije treba naplaćivati posebno, ali izvođač ne bi trebalo da svaku grešku tretira kao novi plaćeni posao. Ugovor treba da objasni razliku između ispravke, izmjene sadržaja i većeg projekta.

Više o toj odgovornosti koja traje pisao sam u tekstu šta se dešava kad poslovni sajt ode uživo. Objava sajta je tek početak, ako firma želi da sajt ostane tačan i koristan.

Izrada i održavanje uz mjesečni plan taj rad koji traje uračunava u samu saradnju. To ne znači da je uključen svaki mogući zahtjev, ali klijent zna koje izmjene, održavanje i podrška su pokriveni. Što je još važnije, firma ne mora da traži programera svaki put kad sajtu nešto zatreba.

Zašto ponovna izrada može koštati više nego da je odmah urađeno kako treba?

Ponovna izrada može koštati više jer novi programer ne počinje od čistog projekta. Prvo mora da shvati šta je prethodni programer napravio, da odluči šta se može spasiti i da zaobilazi odluke koje nikad nije ni trebalo donijeti.

Na ovo često nailazim. Ponekad je ponovna izrada za malu firmu finansijski nemoguća. Vlasnik je jednom već platio i nema novca da sve radi ispočetka. Neki se iznerviraju, odustanu i ostave sajt kakav jeste.

To iskustvo je narušilo i ugled programera. Iz ugla vlasnika, platio je sajt, otkrio da ga niko ne može održavati, a onda mu kažu da plati drugog programera da ga pravi ispočetka.

Nedavno sam radio na sajtu jednog klijenta koji je napisan kao da je još 1999. godina. Svaka stranica je pravljena posebno. Nije bilo zajedničkih šablona stranica, dijelova koji se ponovo koriste ni ustaljenog frameworka koji rješava probleme koje je moderni web razvoj odavno riješio.

Rad bez frameworka nije automatski greška. Mali statički sajt može savršeno da radi i bez njega. Problem počinje kad veliki sajt ponavlja isti raspored i istu logiku kroz hiljade linija koda, umjesto da dijeli dijelove koji idu zajedno.

Jednostavna izmjena koja bi trebalo da se uradi jednom tada mora da se ponavlja na mnogo zasebnih stranica. Svaki ponovljeni dio je još jedno mjesto gdje dizajn može da pukne, sadržaj da se razlikuje ili budući programer nešto da propusti.

Dorada tog sajta tražila je mnogo posla baš zbog hiljada ponovljenih linija koda koje je trebalo pročitati i razumjeti prije bilo kakve izmjene. Posao je bio izvodljiv, ali nije nestao trošak koji je napravila prvobitna struktura.

Da li popraviti ili praviti ispočetka zavisi od veličine i vrijednosti postojećeg sajta. Ako je mali sajt jako loš, početak od nule je često brži i sigurniji. Malo vrijedi čuvati par stranica lošeg koda.

Ako veliki sajt ima hiljade stranica, a veliki dio tog sadržaja nema nikakvu poslovnu svrhu, bolja opcija može biti da se nepotrebno izbaci, a korisno preuredi. Ponovna izrada ne mora da znači da se prenosi svaka stara stranica.

Veliki sajt sa vrijednim sadržajem, pozicijama na Googleu koje donose posjete ili važnim funkcijama za kupce možda vrijedi spasiti pažljivim preuređivanjem koda. Cilj je sačuvati ono što donosi vrijednost, a zamijeniti strukturu koja otežava svaki budući posao.

Danas je takav oporavak lakši nego ranije, jer alati pomažu da se stari kod brže pregleda i razumije. Ali i dalje treba iskusan programer koji će odlučiti šta ostaje, šta se piše ponovo i šta firmi više ne treba.

Kada je jeftin sajt zaista dovoljan?

Jeftin sajt može biti dovoljan kad sajt nema direktan poslovni zadatak. Ne treba svakoj osobi ili maloj organizaciji izrada po mjeri, stalni SEO i održavanje uz mjesečni plan.

Sa takvim klijentima obično ne radim, jer firme koje me angažuju zavise od svojih sajtova. Trebaju im stalne izmjene, vidljivost, podrška i sistem koji im pomaže da dođu do kupaca.

Imam prijatelje koji su imali male restorane u malom mjestu gdje svi već znaju za njih. Ti restorani nisu zarađivali dovoljno da bi im se isplatila izrada i održavanje sajta kakvu ja nudim. Instagram koji vode sami bio je pametniji izbor, jer su ih tamo kupci ionako već pratili.

Da sam tim vlasnicima prodao više sajta nego što im treba, ne bi im pomoglo. Pravi izbor mora da odgovara veličini firme, načinu na koji je kupci nalaze i onome što vlasnik realno može da plati.

Jeftin sajt može imati smisla i za lični portfolio, jednostavan sajt koji samo predstavlja firmu, lični blog ili neki drugi projekat bez direktnog poslovnog cilja. Ako je cilj samo da objavite osnovne informacije, a sajt se rijetko mijenja, mali šablon ili jedna statička stranica mogu biti dovoljni.

Ali minimum mora da radi. Sajt treba da se pravilno učitava, da se dobro prikazuje na telefonu, da ima tačne kontakt podatke i da ispuni pravne obaveze koje se na njega odnose. Jeftino treba da znači manji obim posla, a ne pokvarenu isporuku.

Potreba za boljim sajtom obično se pojavi u jednoj od dvije situacije. Prva je kad firma udari u zid i prestane da raste. Postojeći sajt ne dovodi nove kupce, ne pomaže vidljivosti i ne može da prati ono što firma želi sljedeće da uradi.

Druga je suprotna. Potražnja raste, firma počne da radi sa više ljudi, a stari sajt ne može da prati. Vlasniku tada trebaju nove stranice, redovni sadržaj, online rezervacije, proizvodi, više lokacija ili brži pristup nekome ko može da napravi izmjene.

Tu sajt prestaje da bude prospekt i postaje dio poslovanja. Više para za sajt ima smisla samo kad sajt ima veći posao da obavi.

Šta mala firma treba da uporedi osim cijene?

Mala firma treba da uporedi dokaze, način razmišljanja, obim posla i odgovornost poslije objave. Dvije ponude za sajt nisu uporedive kad jedna uključuje strategiju, SEO, tekstove i podršku, a druga samo nekoliko dizajniranih stranica.

Prethodni radovi su početna tačka. Pogledajte sajtove koje je izvođač napravio, ali ne stajte na screenshotima. Provjerite da li se ti sajtovi pravilno učitavaju, da li rade na telefonu, da li se pojavljuju na pretrazi i da li kupcima olakšavaju da se jave ili kupe.

Pitajte šta je sajt trebalo da postigne i kako je izvođač pristupio tom cilju. Uređen portfolio pokazuje da neko zna dizajn, ali sam po sebi ne dokazuje da razumije posao, SEO ili ono što se dešava poslije objave.

Treba da provjerite i kako izvođač razmišlja. U TOMICZ-u objavljujemo tekstove o tome kako radimo, u šta vjerujemo i kako donosimo odluke u razvoju. Budući klijent može da pročita TOMICZ blog i vidi kako bismo pristupili njegovoj firmi prije nego što uopšte razgovaramo o saradnji.

Takvi javni dokazi su važni jer svaki izvođač može da tvrdi da mu je stalo do rezultata. Mnogo je teže objaviti detaljna mišljenja, objasniti stvarne odluke i pokazati kako reagujete kad nešto krene naopako.

Najveći znak upozorenja je agencija koja ne priča o poslu klijenta ni o tome kako će mu sajt pomoći. Ako se razgovor uglavnom vrti oko toga koliko agencija može da zaradi na klijentu, mjesečnih paušala i dodatnih usluga, sajt se pravi oko prihoda agencije, a ne oko ciljeva klijenta.

Izvođač kome možete vjerovati objasni cijeli proces prije nego što primi uplatu. To uključuje istraživanje vašeg posla, planiranje, dizajn, tekstove, razvoj, testiranje, objavu i ono što slijedi poslije.

I cijena mora biti jasna. Klijent treba da zna koliko košta izrada, da li je SEO uključen, kako se naplaćuju dodatne stranice i da li se fotografisanje ili snimanje videa plaćaju posebno. Hosting, održavanje, sigurnost, podrška i buduće izmjene takođe moraju biti definisani.

Ne može svaki budući zahtjev imati tačnu cijenu prije nego što se zna šta tačno treba. Veće funkcije se procjenjuju kad se zatraže. Ali izvođač i dalje treba da objasni kako će se takvi zahtjevi procjenjivati, šta je već uključeno i kada da očekujete novu ponudu.

Sve ima svoju cijenu, i sve to treba da stoji u pisanoj ponudi prije nego što bilo šta platite. Trošak koji niko ne napiše ne nestaje. Samo se prebaci u neki kasniji razgovor, kad već zavisite od izvođača.

Najbolja ponuda za sajt nije automatski ni najjeftinija ni najskuplja. Najbolja je ona koja jasno povezuje posao, cijenu i odgovornost poslije objave sa onim što vaš sajt treba da postigne.

Često postavljana pitanja

Koliko treba da košta sajt za malu firmu?

Ne postoji jedna cijena koja vrijedi za sve, jer firmama trebaju različite stvari. Uporedite šta svaka ponuda uključuje, od izrade, SEO-a i tekstova do testiranja, pravnih stranica, hostinga, održavanja i podrške. Niža cijena je u redu kad sajt ima mali zadatak, ali ne i kad je važan posao jednostavno izbačen.

Da li je jeftin sajt loš za SEO?

Niska cijena sama po sebi ne znači loš SEO. Problem je što jeftini projekti često izostave istraživanje, tehničke provjere, korisne tekstove i doradu poslije objave. Instaliran SEO dodatak sam po sebi ne čini sajt vidljivim.

Da li je bolje početi sa jeftinim sajtom pa ga kasnije poboljšati?

Može imati smisla za lični projekat, portfolio, rani test ili firmu koja ne zavisi od upita sa interneta. Za firmu koja zarađuje preko sajta, jeftin početak može koštati više ako prvi sajt kasnije treba popravljati ili praviti ispočetka.

Koje skrivene troškove sajta firma treba da očekuje?

Najčešći skriveni troškovi su SEO, statistika posjeta, izmjene sadržaja, pravne stranice, sigurnost, rezervne kopije, poslovni email, testiranje formulara, održavanje i podrška programera. Fotografisanje, snimanje videa, dodatne stranice i veće funkcije se često plaćaju posebno. Izvođač kome možete vjerovati objasni ove troškove prije početka projekta.

Kako da znam da li moj poslovni sajt treba praviti ispočetka?

Razmislite o novoj izradi kad važne stranice ne rade, kad sajt loše radi na telefonu, kad kupci ne mogu da vas kontaktiraju ili kad postojeća struktura otežava i najosnovnije izmjene. Nova izrada ima smisla i kad firma počne da radi sa više ljudi, a postojeći sajt više ne može da prati rast.